„Muzne kraveʺ iskorištavaju se jedan kratak period svoga života, dok ne oslabe toliko da proizvode nedovoljno mlijeka, usred čega ih se šalje u klaonicu. Umjesto prirodnog životnog vijeka od odprilike 25 godina, iscrpljene „muzne kraveʺ već nakon 4-5 godina idu u „otpisʺ. Svake ih se godine oplođuje, kako bi bile trudne te neprestano proizvodile mlijeko. Krava daje mlijeko samo nakon rađanja telića. Nakon poroda, majka i dijete se razdvajaju, što je jako traumatično i bolno za oboje. No, tu ni za telića ne završava put patnje. Ženska telad ide u mliječnu industriju, gdje će kao i njihove majke čitav svoj kratki život biti iscrpljivane i rabljene. Muška telad ide za mesnu industriju. Budući da ih bude previše, jednostavno ih se uništava u takozvanim „Herodovim klaonicamaʺ. Te se strahote događaju samo zato što potrošači žele piti mlijeko. Mlijeko, za koje je u međuvremenu dokazano znanstvenim istraživanjima da upropaštava ljudski organizam.

Poznato je i mučenje životinja radi proizvodnje jaja u uzgoju nesilica diljem svijeta. Čak je i Njemački ustavni sud (kao dio tzv. „odredbe o nesilicamaʺ) potvrdio, da je držanje kokoši u takvim postrojenjima mučenje životinja. Unatoč tomu, mučenje se nastavlja. Međutim, niti masovni uzgoj koka nesilica na zemljištu jednog bio-poljoprivrednog gospodarstva nije pravi način i također je mučenje.

Budući da samo ženske kokoši nesu jaja, a iz izlegnutih jaja isto tako nastanu brojni muški pilići, oni se kao „nepotreban otpadʺ ubijaju plinom ili se živi bacaju u drobilicu. Ne valjaju ni za proizvodnju pilećeg mesa, jer se za proizvodnju mesa uzgajaju posebne vrste kokoši. Svakodnevno uništavanje životinjske mladunčadi potpuno je uobićajenao (čak i u bio-uzgoju) i normalna po zakonima o „zaštiti životinjaʺ, jer potrošači žele jesti kolesterolsku bombu - jaje.

Brojni video zapisi (javne i skrivene snimke) iz klaonica diljem svijeta dokazuju, da životinje nisu prepuštene samo neminovnom strahu i mukama masovnog uzgoja i masovnog klanja, već ih strahovito često djelatnici klaonica svjesno muče iz sadističkih ili nekih drugih niskih poriva. Mene, kao liječnika koji poznaje psihologiju i psihijatriju, takva ekstremna mučenja u klaonicama zapravo ne začuđuju. Analizom brojnih video-zapisa, klaonica mi se čini kao idealno mjesto za iživljavanje sadističkih perverzija (koje gotovo nikad ne bivaju kažnjene). To bi također trebalo biti jasno svakome tko konzumira životinjske proizvode. Uostalom, i muzne krave i koke nesilice ubijaju se u istim tim klaonicama, kada se istroše i kada se na njima više ne može profitirati. Stoga je jasno da ne postoji etička razlika između konzumacije mesa, mlijeka i jaja.

Svaki dan, svaki potrošač odlučuje na pultu trgovine, hoće li svojom kupovinom životinjskih proizvoda naručiti ekstremno brutalno izrabljivanje, nemilosrdno mučenje i ubijanje životinja.

Preporuka za dodatna istraživanja:

  • Food Revolution, How your diet can help save your life and our world, John Robbins (na engleskom jeziku).
    Conari Press, ISBN 978-1-57324-702-3
    Fantastična knjiga, za preporučiti!